Koji je moj brod, kojom vodom plovim?

Pitanje je koje si rijetko postavljamo, a na koje još rjeđe imamo pravi odgovor. Često se osjećamo poput broda na olujnom moru, a zapravo plovimo malo većim jezerom. Obične povjetarce osjetimo kao oluje koje lome jarbole i paraju jedra. Nakon nekog vremena kada savladamo te „oluje“, izlazimo kao pobjednici te zaključujemo da je naš brodne pobjediv jer plovi po našim pravilima. Koliko je uistinu takav brod jak, izdržljiv i uspješan, pokušat ću vam dočarati u nastavku.

Dolazim iz velike obitelji, imam osam stričeva i svi su redom veliki, snažni, lijepi i uspješni muškarci. Žive posvuda po svijetu, od Australije, Kanade, Njemačke do Lijepe naše, svaki od njih kapetan svoga broda. Vlasnici su manjih poduzeća, vrhunski su lideri, u odličnim su odnosima s klijentima, ljudi ih vole, žene podržavaju (najbitnija stvar u životu svakog muškarca, ali o tome drugom prilikom), jednostavno, imaju sve što može imati uspješan muškarac.

Koliki je njihov uspjeh? Ako se njih pita odgovor je – velik. Na svojim jezerskim putovanjima odupiru se „olujama“, ponekad zastanu, podignu glavu i nastave dalje. Ploveći tako svojim jezerima plijene pažnju malih barki koje im se dive i pokušavaju ih pratiti. Malih barki je sve više te im lagano priječe put ka otvorenom moru. Veliko more i mirna pučina, iza sebi nosi i jake ocenaske oluje čijem izazovu se može oduprijeti samo posada broda koja diše kao jedno. Posada broda kojoj su potrebni snažni kapetani koji vjeruju u zajednički uspjeh.

Koliki je onda uistinu uspjeh njihovih jezerskih plovidbi ako nikad prava oluja nije zanjihala njihov brod?

U očima njihove neposredne sredine uspjeh je velik, a u očima pravih morskih kapetana on je prosječan.

Ako se mene pita taj uspjeh je mogao biti i puno veći. Umjesto da su sami gradili svoje brodove, sami birali sigurna i mala jezera na kojima su ostvarili svoj uspjeh, mogli su udružiti snage i zajedno se odraziti u nove izazove.
Ponekad tužan jer je teško gledati ne iskorišteni potencijal stvaranja velikog i snažnog brod spremnog za najveće oceane, posebno kod ljudi kojima se diviš, koje poštuješ, koje voliš.

Spriječila ih je ljudska priroda, želja za dokazivanjem, ponekad nepovjerenje, nespremnost za suradnju, neoprane uši, vlastiti ego, divljenje samom sebi.
Najveća greška je što su se uspoređivali s malim jezerskim barčicama koje im se dive, te su im otežale put ka velikim ocenima.

Ne krivim ih jer to je ljudska priroda. Rijetki su oni koji je mogu nadvladati, ali postoje.

Oni koji mogu nadvladati ljudsku prirodu spremni su za osobne promjene, spremni su za zajedničke pobjede, na poštivanje zajedničkog rada, na gajenje zajedništva i na zajednički veliki brod koji plovi oceanima i otporan je na prave oluje.

Želite li biti veliki brod, prvo se zapitajete koji ste brod, tko vam se divi, s kim se uspoređujete te čemu stremite.

Ovaj tekst je posvećen mojim stričevima, poslovnim partnerima, odnosno mojim prijateljima.

P.S.
Stričevi su još uvijek u odličnoj snazi, zdravlje i ljepota ih služi te nikad nije kasno da postanu morski vukovi koji na jezera niti ne pomišljaju. Kroz priču sam pričao o poslovnom uspjehu, privatni je jedna sasvim druga priča.

Želiš podijeliti? Slobodno!